Zaštitite se! Ne otkrivajte ovo na društvenim mrežama

Društvene mreže postigle su to da je milijunima ljudi prirodno dijeliti sa svima svoje fotografije, najdraže pjesme, detalje o godišnjici mature ili putovanjima, na Facebooku, Twitteru, MySpaceu i nizu drugih mreža.

No, ta otvorenost sa sobom nosi i rizike. Nekoliko je stvari koje se nikako ne bi smjelo iznositi na mrežama, jer će samo dati ideju lopovima kako da opljačkaju te korisnike. Točnije, šest osobnih detalja mogu ljubitelje društvenih mreža stajati posla, dovesti do pljačke stana, prevare u osiguranju te krađe identiteta, piše Liderpress. 

Prva stvar koja se nikako ne treba obznaniti svima jest točan datum i mjesto rođenja. Ukoliko netko želi može javnim učiniti dan i mjesec rođenja, ali ne i godinu jer to može dati trag hakerima koji će tako primjerice doći do korisnikovih podataka koji će im olakšati i pristup njegovim financijama. Također, točan datum i mjesto rođenja uvelike pomažu i u otkrivanju nečijeg matičnog broja građana, osiguranja itd. 

Gotovo da nema boljeg načina za pozivanje lopova u kuću od objava poput 'Tjedan dana Londona! Odmor iz snova!' Otkrivanje detalja svog putovanja i izbivanja iz kuće druga je stvar koju nikako ne treba učiniti vidljivom baš svima. Također, fotografija s putovanja puno je pametnije objaviti nakon povratka. 

Kućnu adresu isto tako treba zadržati za uži krug ljudi. Više od 40 posto ljudi objavljuje svoju adresu, 65 posto nije niti pokušalo blokirati neznance na mrežama, a čak 60 posto ne može sa sigurnošću utvrditi poznaju li sve svoje 'prijatelje'. 

Ako netko mrzi svoj posao, vara u poreznoj prijavi, smatra da se lake droge trebaju legalizirati jer ih i sam koristi, Facebook ili Twitter nisu mjesta na kojima bi se trebao ispovijedati. Poslodavci sve više priznaju da koriste društvene mreže kada zapošljavaju, ali i otpuštaju. Naime, jedna je studija pokazala kako je osam posto poslodavaca otpustilo radnike zbog 'zlouporabe' društvenih mreža. 

Ukoliko netko ima internet račune morao je nekoliko puta odgovoriti na različita sigurnosna pitanja, poput imena ljubimca, majčinog djevojačkog prezimena ili nadimka iz srednje škole, pa nije preporučljivo takve 'tragove' dati svima na uvid. To im bitno olakšava 'provaljivanje' lozinki. 

Nema potrebe niti otkrivati svoja rizična ponašanja - jurnjavu automobilom, ekstremne sportove ili loše prehrambene navike. Naime, osiguravajuće tvrtke sve više 'prate' svoje klijente i na društvenim mrežama, a iako još nema učinkovitog načina prikupljanja tih podataka, tehnologija ubrzano napreduje. 

Truju nas zbog profita

Aspartam je naziv za neenergijsko, sintetično visoko intenzivno sladilo – N-(L-α-aspartil)-L-fenilalanin 1-metil ester. Dodaje se u oko 6000 prehrambenih artikala, osobito u prehrambenim bezalkoholnim pićima. Ima ga npr. u žvakaćim gumama bez šećera, bombonima i u vitaminskim pripravcima bez šećera.

U europskom sustavu označavanja prehrambenih aditiva E-brojevima ima kod E951. Dopuštena dnevna količina aspartama u Europskoj Uniji je 40 mg po kilogramu tjelesne težine.

Brojni pokušaji da se prisile kompanije da umjesto aspartama koriste druga vještačka sladila zasad još uvijek nemaju previše uspjeha. Zbog, profita naravno.

Tihi ubojica koji već desetljećima ubija ljude diljem svijeta skriva se u dijetalnim proizvodima, kaugumama, instant kavama i kola napitcima. Unatoč brojnim, neovisnim znanstvenim istraživanjima koja su pokazala da Aspartam uzrokuje tumor mozga, sljepoću i čak 90 drugih bolesti, otrov nam se i dalje servira, a mi mislimo da nam čini život slađim.

Slučajno otkriće kemikalije

Aspartam je 1965. godine otkrio kemičar James M. Schlatter. Tijekom jednog od svojih pokusa kapljica mu je pala na prst koji je on automatski polizao, shvativši da je sastojak izrazito sladak. Aspartam je popularnost stekao zbog toga što je čak 180 puta slađi od šećera, a ima puno manju energetsku vrijednost.

Aspartam se počeo koristiti u raznim proizvodima 1983. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Amerikanci su 1984. godine konzumirali čak 3 milijuna i 130 tisuća kilograma aspartama, iduće se godine konzumacija podvostručila, te je nastavila rasti tijekom 90-tih godina.

Samo nekoliko mjeseci nakon početka konzumacije aspartama u SAD-u se povećao broj dijabetičara za 30% i broj osoba oboljelih od tumora mozga za 10%. Od početka korištenja aspartama u proizvodima do 1988. godine broj dobrovoljnih pritužbi FDA-u (Food and Drug Administration) u vezi dodataka hrani porastao je za 80% i svi su bili vezani uz proizvode koji sadržavaju aspartam.

Aspartam djeluje na DNA

Aspartam djeluje na proteine, neke dijelove mozga, ali i na DNA. Upravo zbog toga ovaj otrov može utjecati na mnoge organe, a simptoma ima jako puno. Ipak, lista simptoma koju je sastavila FDA pokazuje da je većina njih neurološke prirode. Neki od simptoma su: glavobolje, vrtoglavica, promjene raspoloženja, grčevi i bolovi u trbuhu, promjene u vidu, napadaji i trzavice, proljev, gubitak pamćenja, slabost, umor…

Ljudi su međusobno različiti po tjelesnoj osjetljivosti na toksine, zbog toga se simptomi ne javljaju kod svih nakon istog perioda izloženosti otrovu.

Brojna su istraživanja pokazala da se većina simptoma javlja nakon dužeg perioda trovanja i akumulacije toksina u organizmu. Aspartam onemogućava normalnu aktivnost mozga, jer djeluje na neurotransmitere, ali i na cijeli sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem.

Bezbroj slučajeva trovanja aspartamom pokazalo je kako simptomi nestaju čim se prestane s konzumacijom tog umjetnog zaslađivača, iako naravno ostaju neke dugoročne posljedice.

Aspartam nije prirodni proizvod već kemikalija čija molekula sadrži 50% femilalanina, 40% aspartične kiseline i 10% metil estera koji se progutan pretvara u metanol, koji je čisti otrov.

Stravični rezultati istraživanja

Prva istraživanja aspartama na temelju kojih je FDA odobrila upotrebu ove kemikalije kao zaslađivača bila su izmanipulirana. Aspartam je FDA prihvatila kao siguran proizvod na temelju studija koje je financirala sama industrija i čiji su rezultati bili falsificirani. Znanstvenici tvrde da se posebno dizajniranom metodom istraživanja itekako može utjecati na rezultate.

Kasnija su neovisna istraživanja pokazala njegovo stvarno djelovanje na organizam. Istraživanja na štakorima i miševima su, između ostalog, dokazala da aspartam zaista uzrokuje tumor na mozgu.

Jedna je studija provedena na majmunima, kako bi se vidjelo djelovanje toksina na primate. Majmuni su aspartam konzumirali zajedno s mlijekom, koji prirodno usporava njegovo djelovanje. Od sedam majmuna, njih šest je počelo dobivati napadaje, a jedan je umro.

Ispitivanja na miševima su pokazala da aspartam djeluje i na potomstvo, jer djeluje na DNA. Potomci miševa koji su konzumirali zaslađivač imali su teška oštećenja mozga.

Aspartam se danas koristi u tisućama proizvoda čijim smo reklamama svakodnevno bombardirani.

Proizvodi za dijabetičare, žvakaće gume, niskokalorična pića, čokolade, zaslađene instant kave, pudinzi, hladni čajevi, jogurti… proizvodi su koji najčešće sadrže aspartam, te se preporučuje čitanje deklaracije na ambalaži proizvoda i obratiti pozornost na zaslađivače.

Aspartam zbunio znanost

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u se počeo koristiti novi niskokalorični, umjetni zaslađivač-aspartam. Usporedno s njegovom upotrebom, znanstvenici su primijetili znatan broj porasta oboljelih od tumora mozga između 1983. do 1987. godine.

Nacionalni Institut za Rak SAD-a bio je zabrinut jer nije znao kako objasniti povećan broj oboljelih. Znali su da nije stvar u novoj tehnologiji, metodi otkrivanja tumora ili načinu njegove klasifikacije, jer se te stvari nisu mijenjale desetljećima prije povećanog broja oboljelih. Znanstvenike je još više zbunila činjenica da je u istom periodu broj oboljelih od ostalih vrsta raka ostao jednak ili se smanjio. Počela su istraživanja koja su pokazala muljažu prehrambene industrije koja je na tržište pustila Tihog Ubojicu.

Aspartam, vještački šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao bezbjedan dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi – tvrde najnovija naučna istraživanja.

Aspartame je tehničko ime za vještački šećer koji je takođe poznat pod fabričkim imenima – NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, hemičar G.D. Searle kompanije testirao lijek protiv čira na želucu.

Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981 a u napitcima od 1983.godine. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula 1974, međutim, u augustu iste godine bila je uložena žalba od strane naučnika Johna Olneya i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za zaštitu potrošača, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.godine.

Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama). On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnijete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt. Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju: glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svijesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance: tumori na mozgu, multipli skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, parkinsonova bolest, alzhajmerova bolest, mentalna retardacija, limfomi, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.

Aspartam se inače sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, aspartam je svrstan u kategoriju “hemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono što on i jeste.

I Vegeta je opasna

Dr Russell Blaylock, profesor neurohirurgije na Medicinskom Univerzitetu u Misisipiju, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju razlaganjem aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova). On je u svojoj knjizi uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki pokazao kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i niz drugih akutnih simptoma.

Silovanje nervnih ćelija

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih nervnih ćelija usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kalcijuma u ćelije, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” odnosno bukvalno “siluju”nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.

Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, znači djeci ne pruža dovoljnu zaštitu, pa može doći do mnogih hroničnih i akutnih oboljenja. Čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak. Tada suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su: Multipla skleroza, Alzhajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece, gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.

Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da “bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povećanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću.

O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su: glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.

Rupe u mozgu

Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i natrijum glutamata. Među one eksperte koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije Vašingtonskom Univerzitetu, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.!!!)

John Samuels je takođe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.

Opasnost za novorođenčad

Fenilanin je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod razlaganja aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je takođe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.

Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom “Aspartamska noćna mora.” John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ – napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem vještački zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.

Metanol – smrtonosni otrov

Metanol je smrtonosni otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.

Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.

Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića koji je zaslađen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.

Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjači i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.

Poenta ovog teksta kao i istraživanja bila je da se ljudima svrati pozornost na neke od otrova koje kroz hranu i piće svakodnevno unosimo u svoj organizam.
Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.

Šta izbjegavati?

Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…’sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-hemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.

Na kraju, postavlja se pitanje, – da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, – još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?

Da li je već sada kasno, – ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?].

   

Deset metoda manipulacije ljudima

Noam Chomsky poznati je američki politički kritičar, filozof, jezikoslovac, ali i aktivist. Napisao je preko 100 knjiga, a jedan je i od najcitiranijih živućih znanstvenika. Kroz svoja djela često se bavio medijima i njihovim suodnosom s politikom te zajedničkim utjecajem ovih grana na masovnu publiku. Kako bi raskrinkao opasne interesne skupine koje kroje javno mnijenje, napisao je deset strategija manipulacije ljudima.

Jedan od najpoznatijih živućih znanstvenika Noam Chomsky kroz svoja djela uvijek je nastojao nazvati stvari pravim imenima te raskrinkati društvene nepravilnosti. U svojih 85 godina napisao je preko 100 knjiga, iz područja lingvistike, politike, filozofije te povijesti. Međutim vrlo se intenzivno bavi i medijima odnosno njihovim utjecajem na publiku. Stoga je opisao deset strategija kojima mediji, katkada u kooperaciji s politikom nastoje izmanipulirati ljude.

Preusmjeravanje pozornosti 

Mediji zajedno s političkim predstavnicima koji se od davnina vole baviti pisanom riječi, preusmjeravaju pažnju s važnih stvari na tričarije. Okupirati javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnove funkcioniranja svijeta.

Stvaranje problema

Ta metoda se naziva i problem - reakcija - rješenje. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer, izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

Otkriven način za manipulaciju snovima

>>

Postupnost promjena

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, potrebno ju je uvoditi postupno mjesecima i godinama. Promjene koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da javnost toga nije ni svjesna.

Odlaganje 

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promijeni. Ponavljanje nade u bolju budućnost, također olakšava prihvaćanje nepopularnih mjera.

Upotreba dječjeg jezika

Kada se odraslima obraćate kao maloj djeci, postižu se dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam najčešće se koristi i prilikom reklamiranja.

Buđenje emocija 

Kao i kod prethodne strategije i ovom je cilj potisnuti kritičku svijest javnosti. Takvom zloupotrebom emocija nastoji se izazvati kratki spoj, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi poput bijesa, straha i sličnoga. Upotreba emocionalnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou promaknuti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

Neznanje

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

Veličanje gluposti

Javnost se nastoji poticati da prihvate prosječnost. Potrebno je uvjeriti ljude da je moderno, poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema znanosti i kulturi.

Strategije učenja: Prestanite 'štrebati' i naučite stvarati znanje

>>

Stvaranje osjećaja krivice

Ova strategija često je oruđe i oružje političkih elita. Uvjeravanje svakog pojedinca da je isključivo on odgovoran za svoju nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog i društvenog sustava.

Zloupotreba znanja

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju nešto više i zloupotrebljavaju odnosno  vladajuće elite. 'Sistem', zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu. To znači da upravljačke klike imaju veću kontrolu i snagu nad pojedincima, nego oni sami nad sobom.

Kako preživjeti budučnost?

Kako preživjeti budućnost 1

Kako preživjeti budućnost 1: Analiziranje budućnosti ili futurološko predviđanje samo je djelomično nezahvalno, jer je uvijek moguć neki dramatični događaj, bio čovjek njemu uzrok ili ne.

U seriji članaka nazvanoj „Kako preživjeti budućnost“ autor Miloš Rančić opisuje kako promatrati mjesto, vrijeme i događaje te kako se prilagoditi i pripremiti za budućnost (na osobnoj, lokalnoj i globalnoj razini) ako ne budemo u mogućnosti sudjelovati u njenom kreiranju.

Ako se ogradimo od prirodnih kataklizmičnih scenarija koji su mogući, ali ne previše, vrlo lako možemo vidjeti da kataklizme koje je čovjek prouzrokovao imaju svoje zakonitosti.

Nuklearni holokaust

Nijedan od ratova nije nastao slučajno, već su postojali preduvjeti za njihov nastanak. I godinama i prije Prvog i prije Drugog svjetskog rata moglo se sa sigurnošću tvrditi da će i jednog i drugog biti, iako konkretne okolnosti i ishod nisu bili previše predvidivi. I to ne zato što ni savezništva nisu bila poznata, već zato što je tok rata nepredvidiv.

Ono na osnovu čega se može predvidjeti hoće li nekog rata biti jesu upravo ti preduvjeti koji su jasni svakom pažljivom promatraču, uspješnom u pravljenju odstupnice od osobnih strahova i želja.

VIDEO: Nuclear Holocaust – Last Days

Svijet je tridesetak godina živio u strahu od nuklearnog rata. Iako su postojale krize, među kojima je najznačajnija Kubanska kriza, brojnost ljudi u oligarhijama obje supersile bio je dovoljno jako jamstvo da do rata neće doći. Luđak s jedne strane može izazvati rat, ali kad se skupe u većoj količini ljudi obično preferiraju udisati zrak koji nije radioaktivan.

Ono što tenzije svakako donose, jesu mogućnosti da se situacija otme kontroli. Iako je uloga Stanislava Petrovau sprečavanju Trećeg svetskog rata preuveličana (svaki iskusni časnik sovjetske protuzračne obrane mogao je zaključiti da SAD neće napasti SSSR ni sa jednom, ni sa pet raketa, već sa mnogo većim brojem njih), mogućnost namjernog ili slučajnog kolapsa računalnih sustava je bio moguć, a posljedice bi bile nepredvidive.

Drugim riječima, ako se izuzme vrlo mala vjerojatnost vrlo lošeg spleta okolnosti, vjerojatno je da se odmah nakon Staljinove smrti sa sigurnošću moglo tvrditi da nikakvog nuklearnog holokausta neće biti.

Dr. Strangelove or How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (40th Anniversary Special Edition)

Kada se isto tako danas pogleda na globalne događaje, očigledno je da nam je otvoreni svjetski rat dalji nego što je ikad bio u posljednja dva stoljeća. Ekonomije velikih zemalja su danas toliko prožete međusobno, da bi napad na suprotnu stranu bio ujedno i napad na vlastite interese.

Kad je u pitanju cyber-rat, koji je na mnogo manje ozbiljnom nivou, na onom koji za posledicu nema ljudske žrtve, interesantna je tvrdnja Jamesa Lewisa iz Centra za strateške i internacionalne studije u članku u The New Yorkeru: “Sadašnji kineski službenici su mi rekli da neće napasti Wall Street zato što ga, zapravo, oni posjeduju.”

Teško je i da će se i druga strana odlučiti na neki nepromišljeni korak. Uostalom, ta druga strana je do sada već uspješno izbjegla nuklearni holokaust u mnogo napetijim odnosima. Zaključak je da vam za preživljavanje u budućnosti neće trebati Geigerov brojač, dobro ukopana zemunica niti ABK oprema.

Okružje

Malo drugačije stoje stvari s okružjem u kojem svatko od nas živi. Predvidivost vaše osobne sigurnosti drastično opada kako se percepcija sužava s globalnog.

Na svjetskih svetskih regija je još moguće davati kakva-takva predviđanja. Najsigurnije je živjeti u zemljama članicama OECD uz nekoliko dodataka. Zemlje oko njih bi danas trebale biti dovoljno sigurne (sa izuzetkom Meksika). Afganistan i Irak sigurno nisu najbolji izbori za sigurnu budućnost; i tako dalje.

Zemlje članice OECD

Problemi, naravno, mogu nastati i na lokalnoj razini. Ako izuzmemo slijed raspada bivših socijalističkih zemalja, koji je bio globalne prirode, uvijek je moguće da se za kormilom neke zemlje nađe luđak ili grupa luđaka, koji će tu zemlju upropastiti. Ipak, upravo zahvaljujući globalnoj ekonomskoj povezanosti, danas su mogućnosti za tako nešto sve manje. Ima ih, ali su za razliku od 20. stoljeća ograničene na zemlje trećeg svijeta i tek poneku zemlju u razvoju.

Kako biste izbjegli da vam za preživljavanje trebaju puška, neproboojni prsluk i poznavanje jestive šumske flore i faune, najbolje je da budete upućeni u događanja u svojoj zemlji i jasno uvidite sprema li se neki veliki problem. U tom slučaju, najbolje je da pobjegnete glavom bez obzira. Bolji je život u izbjegličkom kampu nego smrt na kućnom pragu.

Na onoj još sitnijoj razini potrebno je razmisliti u kojem mjestu živite i kakvo vam je okruženje. I fizička i ekonomska sigurnost velikim dijelom ovise upravo od neposrednog okruženja. I to se može drastično razlikovati na vrlo malim udaljenostima. Dok je, na primer, kriminal u San Franciscu nešto manji od prosjeka za velike gradove u SAD, 13 kilometara udaljen Oakland je jedan od gradova s najvećom stopom kriminala u SAD.

A ekonomske razlike između većih i manjih mjesta na maloj udaljenosti su toliko česte da za to i ne treba navoditi primjere.

Treba imati na umu i da sigurno mjesto danas može postati nesigurno, ali i obrnuto. I ovdje stvari stoje relativno jednostavno: držite otvorene oči i birajte gde ćete živjeti, koliko god je to u vašoj moći.

Prirodne promjene

Neizostavno apokaliptično pitanje je i kakvi će biti efekti klimatskih promjena koje su u tijeku.

Ovo pitanje je vrijedno pažnje i vjerojatno je da će značajno utjecati na našu budućnost. Što češće bude utjecala u maloj meri, to su manje šanse da će posljedice biti katastrofalne. Naprimjer, bolje bi bilo da svi stanovnici gradova idu javnim gradskim prevozom nego automobilima, bolje je da se naviknemo rasipati manje energije i resursa itd. — nego da odjednom nemamo ni gradski prijevoz ni energiju niti resurse.

U odnosu na tekuću globalnu posvećenost takozvanoj čistoj energiji i procesima koji ne emitiraju ugljik dioksid, vjerojatno je da će se čovječanstvo izboriti i sa ovim problemom.

Day After Tomorrow

Posljedica će svakako biti. Bilo bi bolje izbjegavati primorska mjesta ii predjele podložne ekstremnim vremenskim prilikama. Bolje je živjeti u središnjoj Europi nego na obali Atlantika. Ako i živite u predijelu koji je podložan ekstremnim vremenskim i geološkim prilikama, bolje je biti u predijelima koji su za te uvjete dobro pripremljeni nego u onima koji to nisu. Bolje je val hladnoće dočekati u Švedskoj nego u Turskoj; bolje je toplotni udar dočekati u Egiptu nego u Moskvi; bolje je potres dočekati u Japanu nego na Haitiju.

I, naravno, pametno je spremati se za ekstremne vremenske prilike. Klima uređaj ne treba kupovati kad svima treba, već kad nikome ne treba. Mogućnost grijanja na različite načine pametan je ulog u budućnost.

I hrane će biti. Pod uvjetom da ne postoje značajni otpori uzgajanju, distribuciji i korištenju “umjetne” hrane, tj. one dobijene industrijskim procesima, a ne “prirodno”.

Preneseno na okolinu, imat ćete više prilika biti siti i sigurni ako živite u okruženju koje je spremno prihvatiti promjene. Ali, nagon za opstankom je ipak dovoljno jak, da će i najokorjeliji prije ili kasnije shvatiti da se prirodno mlijeko ne može dobiti od krava koje ne postoje.

Švicarski nož i uže

Ne, neće vam trebati ni jedno ni drugo za preživljavanje, premda je korisno, zlu ne trebalo, negdje imati i jedno i drugo. Korisno je biti i fizički spreman, korisno je živjeti zdravo, korisno je imati prijatelje, korisno je imati novac u čarapi. Uostalom, ne treba vam futurologija da biste znali što je sve korisno.

Budućnost najverojatnije neće izgledati apokaliptično. Vjerojatno neće izgledati ni previše futuristički. Ako ste je takvom očekivali, bit ćete razočarani.

Za nju vam neće biti potrebno proći obuku za komandose, niti će vam biti potrebno učiti kako se maše krilima.

Jedino neophodno oruđe za budućnost je sposobnost prilagođavanja. Posao na kojem ste sad vjerojatno neće postojati za deset godina. Vjerojatno je da tip posla kojim se sada bavite neće postojati za dvadeset.

Ali ne samo to. Ovih godina na najvažnijim funkcijama u svijetu su ljudi rođeni 1950-ih, oni rođeni šezdesetih čine okosnicu, a na scenu dolaze oni rođeni sedamdesetih. Za trideset godina će na najvažnijim funkcijama biti rođeni osamdesetih, okosnicu će činiti oni rođeni devedesetih, a dolazit će oni rođeni dvijetisućitih

Tada će njihovi pogledi na svijet biti dominantni. Razmislite koliko se od vas razlikuje današnji teenager, a koliko školarac. Ako niste spremni na promjene, one će biti vrlo bolne po vas. Jer, svijet se mijenja, htjeli vi to ili ne.

Nečete vjerovati čime se trujete barem tri puta dnevno

Redovitim pranjem zubi uspješno uklanjamo višak kiselosti u ustima te smanjujemo broj mikroorganizama koji mogu utjecati na nastajanje organskih kiselina iz zaostale hrane na zubima.  Osnovni zadatak zubnih pasta je spriječiti pojavu zubnog kamenca, kao i usporiti razvoj najteže zubne bolesti (karijesa), spriječiti krvarenje desni i na kraju neutralizirati eventualno neugodan zadah iz usta. Pet skrivenih opasnosti koje vas svakodnevno truju Proizvodi za oralnu higijenu koju koristite na svakodnevnoj bazi sadrže opasne kemikalije i toksine koji se direktno apsorbiraju u vašu krv te dopiru u jetru, bubrege, srce, pluća i drugo tkivo i organe, a koji se navode kao uzročnici cijelog niza ozbiljnih bolesti, što je posebno opasno za vaše najmlađe. U većini komercijalnih pasti za zube, u samo jednom pakiranju, nalazi se dovoljno fluorida kobnih za malo dijete, piše britanski Skin Magazine. Rijetko tko pročita sastojke pasti za zube prije nego baci papirnatu kutiju, iako je na njima jasno navedeno kako takve proizvode treba maknuti od dohvata djece mlađe od šest godina. Donosimo njihov pregled i jasno objašnjenje zašto su takvi sastojci izrazito opasni. Opasnost #1 Natrijev lauril sulfat (SLS) Jedan od najopasnijih sastojaka gotovo svih zubnih pasti, ali i šampona, gelova za tuširanje, losiona i krema je natrijev lauril sulfat (SLS, to jest engl. sodium lauryl sulfate), kojem je svrha stvaranje pjene. Ako se zubna pasta pjeni, vi automatski smatrate da ona i djeluje. Znanstveno je dokazano da SLS može prodrijeti i zadržati se u očima, mozgu, srcu i jetri te tamo ostati i dugoročno stvarati štetu. Ovu kemikaliju koriste u laboratorijima kako bi namjerno iritirali kožu prilikom testiranja krema koje liječe kožu. Opasnost #2 Triklosan (pesticid) Triklosan je kemijski sastojak koji se nalazi u većini pasti za zube zbog toga što ima antibakterijska svojstva. Triklosan je zapravo klorofenol, kancerogeni spoj koji ometa rad endokrinog sustava i koji se s vremenom akumulira u našem tijelu. Ako je redovito unosimo u tijelo, čak i u najmanjim količinama, ova kemikalija može prouzrokovati nastajanje hladnog znoja, cirkulacijskog kolapsa, konvulziju (iznenadna pojava nevoljnih grčeva mišića uz nagli gubitak snage i svijesti), komu te naposljetku – smrt. Opasnost #3 Propilen glikol (tekućina za kočnice) Ovdje je riječ o bezbojnoj tekućini koja je odličan sastojak antifriza (rashladne tekućine motora), tekućine za kočnice, tekućine za odmrzavanje te deterdženta za rublje, a redovito se nalazi u većini pasti za zube te vodicama za ispiranje usta. Istu se povezuje s kontaktnim dermatitisom, oštećenjima bubrega i abnormalnostima kod jetre. Istraživanja su pokazala kako propilen glikol sprečava rast stanica, uzrokuje smetnje u želucu i crijevima, mučnine, glavobolje, povraćanje, zaustavljanje rada središnjeg živčanog sustava, oštećenja staničnih membrana uzrokujući osipe, suhu kožu i površinska oštećenja kože. Opasnost #4 Natrij fluorid (otrov za štakore) Većina ljudi vjerojatno je svjesna kako većina pasti za zube te vodica za ispiranje usne šupljine sadrže natrij fluorid koji zubari već godinama preporučuju kao sredstvo u borbi protiv karijesa (kavitisa). Iznenađujuće, natrij fluorid NIKADA nije priznat od strane svjetske stomatološke federacije. Istraživanja su pokazala kako natrij fluorid uopće ne otklanja niti sprečava nastajanje karijesa, pa znanstvenici ovaj sastojak sada povezuju s deformacijom zuba, artritisom, alergijskim reakcijama i oko deset tisuća nepotrebnih smrti godišnje uzrokovanih rakom koji je nastao upravo zbog natrij fluorida. Kod djece i adolescenata čak i najmanji unos natrij fluorida izaziva salivaciju, mučnine, povraćanja, epigastričnu bol (bol oko pupka) te proljev. Veće količine ovog kancerogenog elementa izazivaju paralizu, mišićnu slabost i grčeve, respiratorne zastoje i zatajenje srca. Opasnost #5 Plave boje E132 i E133 (katran) Nedavna istraživanja pokazala su kako aditivi E132 i E133 mogu prouzrokovati cijeli niz zdravstvenih problema, kao i problema u učenju i ponašanju, a uzrokuju i potencijalno ozbiljne alergijske reakcije, napadaje astme, glavobolje, mučninu, umor, nervozu, nedostatak koncentracije, pa čak i rak. U današnje vrijeme katranske boje dobivaju se sintetičkim putem, pa je tako i opasnost kontaminacije kancerogenim sastojcima katrana znatno smanjena. Međutim, plave boje E132 i E133 još uvijek sadrže kancerogena svojstva. Tijekom nekoliko desetljeća primjene neke od sintetički dobivenih boja pod sve su većim povećalom zdravstvenih organizacija, pa čak i svjetskih vlada, zbog svojih kancerogenih i mutacijskih svojstava. Upravo zbog ovoga, one se još uvijek službeno nazivaju 'katranske boje'. Magazin.net.hr

 

Misterij Promatrača

Jedna od korijenskih intuitivnih spoznaja do koje neizbježno dolazite u procesu promatranja života je ta da sve u ovom pojavnom svijetu oblika, čini se, ima samo jednu svrhu – da bude doživljeno, da bude sagledano! Sve je stvoreno zbog suštog gledateljskog zadovoljstva, zbog krajnjeg promatračkog užitka onoga koji promatra! Svaki prizor jednostavno zahtijeva svojega svjedoka, jer bez njega ne može postojati kao takav. U odsustvu svjedoka, svaki prizor gubi svoju svrhu i značenje. Ne može biti doživljen, ne može biti ostvaren. Poput filma. Može biti remek-djelo ili ne, ali dok ga niste pogledali, ne možete znati. On postoji zbog vas. Vi ga morate pogledati da bi njegova svrha bila ispunjena. Bez vašeg gledanja, ništa nema smisla!

Zanimljivo je da u samom činu gledanja, u samom činu promatranja leži nešto nevjerojatno privlačno i mistično. Svatko od nas je u svojoj suštini najprije promatrač, a zatim sve ostalo. To je već ionako nešto što prirodno posjedujemo jer smo rođeni s očima koje gledaju, koje promatraju, koje žele vidjeti i na temelju toga shvatiti i razumijeti viđeno! U nama postoji već urođena znatiželja. Međutim, mi kao da ne prepoznajemo puni potencijal koji leži u samom činu promatranja, nego ga uzimamo zdravo za gotovo, ne propitujući prirodu toga što vidimo! Naše gledanje je tek površno, a rijetko kada vidimo jasno, jer je naše promatranje gotovo uvijek praćeno prosuđivanjem, automatski uvjetovano nizom unaprijed pripremljenih i usađenih uvjerenja koje lijepimo na ono što vidimo! 

Međutim, u samom činu nepristranog i neposrednog promatranja događa se neka vrsta čarolije, događa se čudo! Jer, da biste uopće nešto percipirali, da biste nešto mogli sagledati i shvatiti, prije svega tome morate pokloniti svoju pozornost, zar ne? To je osnovni preduvjet. Morate se usredotočiti, svoju punu pozornost morate usmjeriti na objekt vašeg promatranja. Ono što je zapravo toliko moćno i čarobno u tom činu promatranja je prostor opažanja koji se u vama otvara usred toga, javlja se jedna duboka mirnoća i opuštenost koja vam uopće omogućava da budete u stanju doista vidjeti to što gledate. Bez te mirnoće, bez te usredotočenosti ne biste mogli ništa percipirati, ništa shvatiti, uključujući i ovaj tekst koji upravo sada čitate! (Primijetite kako je ovom prethodnom rečenicom vaša pozornost trenutačno dovedena u svjesnost sadašnjeg trenutka, kako ste odmah na trenutak postali svjesni toga gdje se nalazite i što radite? To je ta čarobn moć percepcije!) A što duže i pažljivije promatrate, to ste više stvari u stanju zamijetiti, zar ne? Jednom kad ste zamijetili, to ste automatski i posvijestili. Što uopće znači posvijestiti nešto?Znači dovesti svoju pozornost u stanje prepoznavanja onoga što jest! Vidjeti nešto što prije niste bili u stanju vidjeti, nešto što je bilo "nekim čudom" skriveno vama. A bilo vam je skriveno jednostavno iz razloga što je vaša pozornost bila na nekom drugom mjestu! Shvaćate? Naša pozornost je najmoćnije oruđe naše svijesti, zapravo, toliko moćno da ono prema čemu usmjerimo svoju pozornost, automatski postaje naše iskustvo! Ne govori li nam to već nešto samo po sebi? Ne govori li nam to da je naša pozornost samom postavkom stvari usmjerena prema van, usmjerena prema pojavama koje se pojavljuju ispred nas i potpuno zaokupljena tim pojavama do te mjere da se poistovjećuje s onime što vidi? 

Stoga, sve što nam je potrebno da bismo istinski mogli shvatiti prirodu onoga što vidimo oko sebe je da OBRATIMO POZORNOST sa onoga što je promatrano NA ONOGA KOJI PROMATRA! Istim onim činom promatranja pomoću kojega dolazimo do razumijevanja o onome što promatramo izvan sebe dolazimo i do svjesnosti o prisutnosti onoga koji sve to promatra iznutra!

Pažljivim promatranjem ćete uvidjeti da postoje dvije razine vas koje promatraju, dva identiteta! Najprije imamo onaj površinski dio nas koji doživljava neposredno i automatski reagira na podražaje i okolnosti "na prvu", onaj dio koji razmišlja, procjenjuje, prosuđuje, definira i aktivno sudjeluje u pojavnom svijetu vođen snažnim poistovjećivanjem sa tijelom i umom. Dio nas koji je nemiran, razdražljiv, tjeskoban, uplašen, ponosan. To je obično ona prva, automatska misao koja nam se javlja kad kažemo ja! No, također ćete primijetiti da istodobno s njim postoji i jedan dublji, temeljni dio vas koji doživljava, u pozadini vaših očiju, potpuno nedirnut olujom poistovjećivanja i emocija koja se događa na površini. Onaj dio pred kime se sve to odigrava, onaj koji tiho promatra, upija i pohranjuje iskustva koja mu površinski dio predaje kako bi ih mogao sagledati. Onaj dio vas koji je svjestan vaših instinktivnih reakcija, vaše ljutnje, vaše razdražljivosti. Onaj koji je sve to u stanju primijetiti i reći: "Svjestan sam da sam razdražljiv!" Uočavate li prisutnost dvaju identiteta u ovoj izjavi? Postoji netko tko kaže "ja" sam svjestan da sam "ja" razdražljiv! Dakle, postavlja se pitanje: "Tko je taj prvi, dublji ja koji sve to promatra i koji je svjestan tog drugog površinskog ja ako za sebe mislite da ste vi samo jedna osoba?" 



Možda mislite da je ovo puko hipotetsko pitanje koje spada u domenu filozofije i nema nikakve stvarne veze s vašim životom kojeg doživljavate. Ali odgovor na ovo pitanje će nepovratno i korjenito promijeniti vaše cjelokupno iskustvo i doživljaj života! Jer iskustvo doživljenoga ovisi isključivo i samo o prirodi onoga koji promatra! Dakle, ključno pitanje našeg života i cijelog svemira je zapravo toliko jednostavno da stane u svega tri riječi a glasi: "Tko sam ja?"

Vi čak mentalno možete i biti svjesni da postoje te dvije razine vašeg identiteta ali ne znate što biste učinili s tim. Možete na mentalnoj razini imati prilično jasnu predodžbu o tome i reći: "Ja sam svjestan da je taj dublji dio mene zapravo moja duša" ali još uvijek ne znate što biste u suštini napravili s tom spoznajom. Ništa vam to ne znači u vašem svakodnevnom iskustvu. Vi ste to označili kao "svoju dušu" koja je tamo negdje i koja u suštini nema baš velike veze s vama i samim tim etiketiranjem ste sebe opet označili kao um! Ali, jeste li upoznali što vaša duša uistinu jest, jeste li osjetili svoju dušu?

Da biste postali svjesni prisutnosti tog promatrača, da biste svjesno doživjeli i iskusili to odvajanje od svoje duboke i automatske poistovjećenosti s umom, jedino što vam je potrebno jest da promatrate, da upotrijebite svoju moć zapažanja! 

Za to vam nije potrebna meditacija kao tehnika, nije potrebna nikakva izvanjska praksa, nisu potrebni rituali, nije potreban učitelj da biste mogli spoznati ono što već jeste! Samo obratite svoju pozornost prema sebi! Kao što je to rekao Carl Gustav Jung: "Onaj koji gleda van, sanja, onaj koji gleda unutra, budi se!"

Um često ima tendenciju, čak i kad je pojedinac na putu samospoznaje, pridavati preveliku važnost izvanjskim stvarima i ritualima s kojima se poistovjećuje u toj mjeri da te izvanjske stvari postanu svrha sama sebi. Postaje ovisan o ideji da mu je potrebno vodstvo nekog drugog ili nečeg drugog. Nekim neprimjetnim načinom, vrlo suptilno, um se prikrade i navodi nas u zamku ovisnosti o toj posebnoj praksi kao o jedinoj pravoj tako da postajemo njezini zarobljenici. Zato se često meditaciji kao tehnici pridaje važnost koja nadilazi čak i samu potragu za istinom. 

Meditacija sama po sebi nije nužno loša, pod uvjetom da uistinu razumijemo što meditacija u svojoj srži jest. Glavna zamka ideje o meditaciji kao strogo definiranoj praksi leži u tome što podrazumijeva postojanje onoga koji meditira, aktivnog činitelja i provoditelja meditacije, onoga koji kroz proces meditacije mora prisiliti nešto, kontrolirati i ostvariti neki cilj, odnosno, postići nešto. Međutim, dok postoji ideja o tome da se nešto mora postići ili dosegnuti, budite sigurni da je u pozadini te ideje um! On osjeća da meditacijom mora nešto usavršiti, da mora postati bolji itd. 

Ali suština meditacije nije u usavršavanju bilo čega ili postizanju, nego u procesu otkrivanja onoga što je već prisutno ovdje i sada! Suština je u procesu svjedočenja koje se jedino može dogoditi u stanju mirnoće, u odmaku. Svjedok ne može biti činitelj, to ne može biti um, on ne može podnijeti mirnoću. Nešto dublje od uma može svjedočiti. Otkrijte tko je taj! Promatranje od vas ne zahtijeva ništa drugo osim da pogledate i vidite!



Iskustvo odvajanja tih slojeva vašeg identiteta započinje jednostavnim činom posvješćivanja. Započinje kada si postavite pitanje: "Koliko sam ja u svom životu promatrač a koliko sudionik?" I kad promotrite i ustanovite to, postavite si pitanje možete li i u kojoj mjeri biti promatrač i sudionik istovremeno. "Mogu li zadržati svijest promatrača dok se sve to događa, dok sudjelujem u životu, mogu li prepoznati da postoji neki odmak, neki međuprostor između mene kao osobe, kao identiteta koji je poistovjećen s nekom idejom o sebi i mene kao promatrača?"

Vodite se svjetlom vaše vlastite introspekcije, samopromatranja, samopropitiavnja. Postavljajte si pitanja i onda jednostavno promatrajte. Ali ne pitanja na koje će odgovarati vaš um, ne pitanja koja nužno moraju biti odgovorena, nego pitanja koja ostaju otvorena, na koja će odgovor doći u obliku intuitivne "aha!" spoznaje, gdje će se odgovor pojaviti sam od sebe unutar vas, kao razumijevanje, kao shvaćanje, kao nepobitna spoznaja!

Englezi imaju savršen način da u svom jeziku jednom riječju povežu viđenje i shvaćanje. Oni kažu kad nešto intuitivno shvate: "I see!" (Vidim!) I to je uistinu točno. Radi se o jasnoći razumijevanja.

Nakon što ste si postavili pitanje, pustite odgovoru da se krčka u vama, da sazrijeva, da se dinsta u svom vlastitom soku. Neka vaša jedina svrha i smisao bude u promatranju i sagledavanju samih sebe, vlastitih postupaka, postupaka i ponašanja drugih, vaše okoline, svega, bez ikakve prosudbe, neka cilj bude samo sve dublji rast u razumijevanju.

I također, nakon što se pojavi taj određeni uvid, pustite mu da se slegne u vama, neka malo odstoji, promatrajte i njega. Kako on rezonira s vama? Bez obzira na to što je netko drugi rekao, provjerite je li se pokazao istinit u vašem iskustvu, da li funkcionira u vašem slučaju? Pustite da vam se odgovori pojave sami od sebe, bez očekivanja. Stalno promatrajte, sve sagledavajte i vidjet ćete da vam malo toga može promaknuti. Jedna po jedna, otvarat će vam se sve dublje i dublje razine razumijevanja. 

Ono što će neizbježno proizaći iz tog konstantnog pozadinskog promatranja svega bit će jedno spontano i oslobađajuće iskustvo svjesnog prepoznavanja i neposrednog doživljaja tog promatrača u dubini vas kao vašeg istinskog identiteta koji će isplivati na površinu i pred kojim će se ego jednostavno rasplinuti! Tada će se dogoditi nešto uistinu zapanjujuće i veličanstveno. Postat će vam savršeno jasno da je upravo to prepoznavanje koje ste doživjeli smisao svih duhovnih praksi i tradicija! Sve one upućuju upravo prema tome – da je to mistično iskustvo o kojem svi govore zapravo iskustvo dodira sa božanskim koje je U VAMA, a ne IZVAN VAS, sa vašim istinskim bićem, da je to iskustvo slobode od ega! Otkrit ćete da se ono čemu se svi mole i što svi poštuju kroz sve religije nalazi u vama, da je oduvijek bilo tu, samo ste ga vi tek sada uspjeli jasno vidjeti i prepoznati! 

Napokon ćete moći duboko udahnuti jer ćete shvatiti da je vaše istinsko biće daleko izvan dosega bilo kakvog straha i brige, bilo kakvog poistovjećivanja. Vi niste ono u što ste cijeloga života vjerovali da jeste. U tom stanju zapravo uopće nije važno tko ste vi! Jedino što je važno je da jeste i iz same te spoznaje eruptira gejzir čiste i spontane radosti. Tada sebe prepoznajete kao radost bivanja koja se kupa sama u sebi i shvaćate da se u suštini nema što drugo raditi osim uživati u svemu tome, u toj igri. Više nema potrebe da budete netko, da postignete bilo što, slobodni ste od identiteta i načina na koji vas drugi doživljavaju, od potrebe da se nekome svidite, da budete voljeni, da se uspoređujete s bilo kime, slobodni od potrebe da pripadate bilo čemu. Osjećate jednu duboku neopterećenost i smirenost jer ste u miru sa svima i sa svime oko sebe. 



Da, još uvijek imate tijelo, još uvijek ste na mnogo načina isti, ali ste suštinski drugačiji – više niste ovisni o svijetu da biste bili istinski sretni i potpuni jer se sada napajate izravno sa nepresušnog izvora vlastite punine koji je vječno prisutan u vama. To je predivan osjećaj! U tom stanju, ništa se neće moći zalijepiti za vas. Tada shvaćate što to znači "biti u svijetu, ali ne biti od svijeta"! Najočigledniju potvrdu toga ćete pronaći u spoznaji da sve što radite radite OD radosti a neZBOG radosti. Svaka vaša akcija je vođena željom da tu novootkrivenu radost podijelite s drugima oko sebe. Također, bit ćete slobodni od iluzije da od nekoga drugoga morate dobiti ljubav, ali ćete zato sve voljeti ljubavlju koja jeste i koja plamti u vama i isijava iz vas. To je ta unutarnja sloboda koju vam nitko ne može oduzeti! S tog uzvišenog mjesta s kojeg se pruža jasan i nesmetan pogled, shvaćate da je strah moguć jedino u trenucima poistovjećivanja s egom, jedino kad se zaboravite, kad se spustite u dolinu, kada povjerujete u iluziju! 

Međutim, ovdje je vrlo važno postati svjestan jedne činjenice!

Pokušajte se ne zanijeti mišlju da će samim time što ste jednom doživjeli to veličanstveno iskustvo vaš ego nestati zauvijek. Tako se to u početku može činiti. Kao, potkrade vam se misao da ste pobijedili svoj ego i da će vas on sada pustiti na miru, da ste nedodirljivi. Ali neće! To je najveća zamka uma! Štoviše, postat ćete svjesni da priča tu tek počinje! 

Jer ono što se dogodilo kod gore opisanog iskustva je bilo kratkotrajno otvaranje prema tom doživljaju istinskog sebe. Da, ono može potrajati, može biti intenzivno, ali to iskustvo još uvijek nije postala trajna spoznaja! Jer u samoj toj zamisli je još uvijek prisutan osjećaj "vas koji ste doživjeli to iskustvo"! Shvaćate? Ovo je vrlo važno za primijetiti i za prepoznati! Tu se još uvijek, ma koliko tanašan i neprimjetan bio, javlja onaj osjećaj koji vam govori da ste VI onaj koji je doživio to iskustvo, da ste vi onaj koji je ODVOJEN od toga iskustva. Shvaćate? Dok je istina ta da se to iskustvo zapravo može pojaviti jedino u odsutnosti "VAS" kao ega! 

Jer sve dok postoji neki "vi" kojeg ste u stanju zamijetiti kao pojavu, to automatski znači da to niste suštinski vi, da to nije suštinski promatrač! Pokušajte ovo shvatiti! To je sad prelazak na drugu razinu.

Stoga je vrlo vjerojatno i sasvim prirodno za očekivati da će, uslijed međudjelovanja sa pojavnim svijetom preko tijela, uslijed umora i raznih drugih okolnosti, doći do povremenih kratkotrajnih perioda zaborava, do naviranja starih obrazaca poistovjećivanja, razdražljivosti i nesigurnosti. Ego će doći ponovo, pokušat će vas povući u zaborav, u stanje ovisnosti, nesigurnosti i straha. 

Ali to je sve u redu, glavni trik je u tome da kada se to dogodi ne počinjete to doživljavati kao svoj neuspjeh! Često puta se zna javiti misao: "Nisam uspio održati tu razinu svijesti, popustio sam, pao sam..." i slične misli koje mogu biti vrlo zamorne i opterećujuće ako ih odlučite slijediti! Umjesto toga, jednostavno, promatrajte sve to, i svoje misli i svoje reakcije na njih, budite svjesni toga kao pojave. Jer to nije pitanje natjecanja! Nitko vas ne ocjenjuje. Pred kime se morate opravdavati? Vi jednostavno idete prema sve dubljem razumijevanju sebe! Gledajte na to kao na igru! Vi ste došli na jednu novu razinu, na novi nivo. Jednom kada ste došli do ovog stupnja svjesnosti i iskustva, kada ste okusili tu slobodu, možete ići samo dalje. Možete privremeno zaroniti, ali se više ne možete utopiti! Svijest promatrača će uvijek biti tu. Vaša sposobnost opažanja i zamjećivanja će postati toliko oštra, bit ćete toliko budni da ćete u svakom trenutku imati pregled šire slike. Ništa neće moći proći nezapaženo na ekranu vaše svijesti. Čak i kad se dogodi pad u poistovjećivanje s egom, bit ćete svjesni toga. Sve će to poput mjehurića izranjati na površinu. Vaši obrasci ponašanja, vaši strahovi, želje, sve sitne misli i najnezamjetniji osjeti! Sve će vam biti kristalno jasno i samo od sebe dostupno i znati ćete odakle sve to dolazi da biste u skladu s time mogli voditi svoje postupke i donositi odluke koje će vaš život usmjeravati prema miru i usklađenosti sa istinskom prirodom vašeg bića.

U suštini, uvidjet ćete da ne postoji nikakav sudac, nego da se u konačnici sve svodi na dva izbora. Možete biti u istini ili ne biti u istini! Vaše akcije mogu proizlaziti iz istine o onome tko jeste ili iz zablude o tome. Ako djelujete iz istine, vaš život će biti ispunjen mirom, radošću i ljubavlju, a ako djelujete iz zablude, bit ćete puni nemira, tuge i straha. Sve je to toliko jednostavno i očigledno da ne može biti jednostavnije.

Zato, budite zadovoljni što ste došli na tu razinu na koju ste došli i odmarajte se u tome. Nemojte se opterećivati procjenjivanjem ili borbom protiv ega. Umjesto toga, budite zahvalni što ste to prepoznali!

Razlog zbog kojeg je osjećaj identiteta, osjećaj ega toliko uporan i naizgled ukorijenjen u nama je taj što smo praktički cijeli svoj život proveli poistovjećujući se s njim i što u tom vremenu nismo upoznali ništa drugo. Nije bilo nikakve druge referentne točke prema kojoj bismo se mogli orijentirati. Sve nam je to novo i nepoznato. Upravo zato se nema smisla boriti s egom i pokušavati ga pobijediti ili ga se nastojati osloboditi na silu. To je zapravo jedna od najvećih zamki samog ega. Što ga se više pokušavate osloboditi, to više vas uvlači u sebe, poput živog pijeska. Umjesto toga, samo promatrajte i budite u onom osjetilnom, opažajnom stanju bivanja! Svakog dana se sve više prepuštajte i družite sa samima sobom u tišini i promatrajte kako je tamo. To je kao kad upoznajete neko novo mjesto. U početku vam djeluje strano i u usporedbi s onime na koje ste već navikli izgleda čudno i neobično. No, što više posjećujete i boravite na tom novom mjestu, možda ćete otkriti da vam se čak i više sviđa od starog. 

Izvorni motiv zbog kojeg se krećete prema samospoznaji ne bi trebao doći kao neka vrsta prisile izvana, kao što je bijeg od patnje ili kao izlazna strategija koja se manifestira u vidu želje za oslobođenjem od materijalnog svijeta ili tome slično, nego naprotiv, trebao bi doći kao nešto što istinski osjećate, kao dubok poriv unutar vas samih, nešto što vas zove, nešto čemu se svojevoljno prepuštate jer vam nešto u vama govori da ima još! Slijedite taj osjećaj, idite u smjeru odakle dolazi ta melodija. Vodite se svojom nevinom djetinjom radoznalošću. Za to vam nije potreban učitelj. Učite izravno od Života! 



Budete li pomno promatrali i svjedočili svojim vlastitim iskustvima, prije ili kasnije doći ćete do shvaćanja koliko je zapravo tanko i iluzorno uvjerenje da se to za čime tragamo nalazi negdje izvan nas, u pojavnim stvarima. "Nešto" u vama će vam dati do znanja da je to ipak privid. Razvit ćete pogled koji će prozreti tu iluziju. To nije pogled fizičkim očima, nećete ništa vidjeti drukčije u fizičkom smislu, nego ćete steći jedno šire razumijevanje. Doći ćete do razumijevanja da je sve to što vidimo izvan nas na neki način prazno u suštini, nema supstancu samo po sebi, nema "soka" nema "safta" u tome kao takvome. Sve izvan nas je na neki način lišeno značenja osim onoga koje mi sami tome pridajemo. Mi svemu udišemo život ispunjavajući to svojom pozornošću i energijom. Tada shvaćate da jedina istinska i trajna radost proizlazi iz promatranja svega i prepoznavanja sebe u komunikaciji s drugima u interakciji sa okolinom! Sve je projekcija. Sve je podložno sagledavanju. A ako je podložno sagledavanju, to znači da mora postojati svjedok koji će to sve sagledati. Sve je to kontekst u okviru kojeg se prepoznajemo i preko doživljavanja prisjećamo tko smo mi. To je sve ogledalo u kome se ogleda promatrač! 

Nekako, fasciniranost ljepotom kojoj svjedočite izvan sebe vam odražava ljepotu koja se nalazi unutar vas. 



Što više budete promatrali sve u toj prozračnoj slatkoći neprosuđivanja i svjedočenja, počet ćete kao dom svog bića sve više osjećati mir i bezvremenost. Moći ćete osjetiti jednu prostranost unutar koje se sve to odvija i iz koje sve to proizlazi. Moći ćete osjetiti da se prostor i vrijeme odvijaju unutar šireg konteksta vašeg vlastitog bivanja. Jedna ogromna mirnoća i staloženost će se početi širiti vašim bićem. Mirnoća toliko duboka, toliko sigurna u čijoj ćete prisutnosti početi doživljavati sebe sve manje i manje kao osobu a sve više kao mirnoću u kojoj se očituje jedino svjesnost o čistom postojanju kao "Ja Jesam"!

Ovo na početku može djelovati zastrašujuće jer mislite da će vaš identitet nestati, da ćete iščeznuti i prestati biti vi. Ali zapitajte se sljedeće: Tko ste vi bili prije nego što je nastupilo vaše poistovjećivanje sa identitetom, sa egom, s vašim imenom i prezimenom? Niste li jednostavno bili to što jeste?

Glavni izazov, nazovimo ga tako, u ovoj fazi je sljedeći: Možete li ostati kao takvi kakvi jeste, u osjećaju "Ja sam koji jesam" bez da na to lijepite bilo kakve etikete i ne slažete priče oko sebe i svog identiteta? Možete li ostati uronjeni u toj svjesnosti većinu svog vremena? Provjerite, igrajte se s tim, istražujte i vidjet ćete što vas zadržava, što vas sputava, što se opire tom prepuštanju u vaše prirodno bivanje. 

Možete li intuitivno osjetiti i shvatiti da je sve to što vidite oko sebe proizašlo iz Vas samih kao holografska projekcija, da ste vi sami projicirali sve to izvan sebe, a istovremeno ste u procesu te projekcije usadili unutar nje i onaj dio vas koji sada prepoznajete kao svoj ego i sa čime se automatski poistovjećujete kad kažete ja! Možete li shvatiti i naslutiti što to u suštini znači? Možete li shvatiti razmjere toga? Ali ne svojim umom. Jedno je kad govorimo o tome pa kažemo da je to učinila ta nekakva sveprisutna svijest, kao neka tamo sila kojoj smo predali svu tu odgovornost manifestacije, ali što se događa kada umjesto pojma sveprisutna svijest stavimo JA. 

Pogledajte kakvo drugačije i intimnije značenje to poprima kad te zasluge više ne pripisujemo svijesti nego kad u centar svega toga stavimo SEBE! Tada to na jednoj razini djeluje toliko zastrašujuće našem umu da on odmah kaže "Ali ja ne mogu biti toliko moćan, to je apsurdno da sam ja sve to stvorio." I to je istina, jer um zapravo ne postoji u suštini. On nikada nije postojao, osim kao privid. Ali zato jedan dublji dio vas rezonira s ovim shvaćanjem. Otkrijte tko je taj!

Znam da ovo može djelovati kao prilično veliki zalogaj za naš um, kao nešto što nam se čini preteškim za sagledati, kao nešto toliko otkvačeno, nešto što predaleko rasteže granice naše uobičajene percepcije i doživljavanja života, ali nije toliko velik ako ste došli u fazu gdje ste barem malo olabavili ideju o sebi kao o osobi, kao o strogo definiranom identitetu. Pokušajte barem konceptualno to shvatiti. Neka vam vlastiti ego ovdje pomogne kao odskočna daska prema vama.

To bi značilo da su svi drugi i sve drugo samo odrazi vas. Vaša obitelj, vaša majka, vaš otac, vaše dijete, vaš brat, vaša sestra, vaši prijatelji, vaša kuća, vaš pas, mačka, vi i sve što vidite oko vas uključujući i ovaj kompjuter na kojem ovo sada čitate i u čije se funkcioniranje naizgled ne razumijete, do galaksija i svega drugoga što možete i ne možete zamisliti ste zapravo sve izmislili vi da biste iz te jedinstvene perspektive, iz tog jedinstvenog kuta, to sve mogli sagledati, da biste mogli istraživati, otkrivati i ponovo prepoznati sebe kao tog stvaratelja! Zato ste stvorili tako duboku i zamršenu fragmentaciju sebe, da ne bi bilo jednostavno za odgonetnuti, da biste to dobro zamaskirali kroz više slojeva, da bi bilo izazovno i nedokučivo vašem umu. Pravi misterij! To otvara jednu sasvim novu razinu propitivanja. Tu se postavlja pitanje tko sam ja u vašoj priči, a tko ste vi u mojoj priči? Tko je koga izmislio, tko je koga oživio? Tko je zapravo u čijem snu? Tko je produkt čije mašte? I je li moguće da smo vi i ja samo JEDAN koji priča sam sa sobom preko svega toga? Zaronite duboko u ovo i vidjet ćete da je sve to u okvirima vašeg shvaćanja.

Odgovor na sva ova pitanja je već prisutan u vama, osjećate ga ispod površine, samo trebate to sagledati u mirnoći i on će se očitovati – kao LJUBAV, kao dubok osjećaj poštovanja i zadivljenja! Preplavljeni tom spoznajom, shvaćate koliko je u suštini besmisleno i beskorisno prosuđivati bilo koga ili bilo što jer ste to sve VI. Jedino u nerazumijevanju postoji prosudba. Razumijevanje nikada ne prosuđuje, ono samo primjećuje. Kažem vam, trebamo potpuno ostaviti svoj um pred ulaznim vratima ako ovo istinski želimo doživjeti i osjetiti. To je doslovno "van pameti"! 

Ostavljam zato i vas i sebe sa ovim ključnim pitanjem koje je kroz igru riječi otvoreno za razmatranje i otkrivanje, ali ne za odgovaranje. Je li moguće da smo taj promatrač, taj kreator svega projiciranoga upravo "JA"?