Kako preživjeti budućnost 1: Analiziranje budućnosti ili futurološko predviđanje samo je djelomično nezahvalno, jer je uvijek moguć neki dramatični događaj, bio čovjek njemu uzrok ili ne.
U seriji članaka nazvanoj „Kako preživjeti budućnost“ autor Miloš Rančić opisuje kako promatrati mjesto, vrijeme i događaje te kako se prilagoditi i pripremiti za budućnost (na osobnoj, lokalnoj i globalnoj razini) ako ne budemo u mogućnosti sudjelovati u njenom kreiranju.
Ako se ogradimo od prirodnih kataklizmičnih scenarija koji su mogući, ali ne previše, vrlo lako možemo vidjeti da kataklizme koje je čovjek prouzrokovao imaju svoje zakonitosti.
Nuklearni holokaust
Nijedan od ratova nije nastao slučajno, već su postojali preduvjeti za njihov nastanak. I godinama i prije Prvog i prije Drugog svjetskog rata moglo se sa sigurnošću tvrditi da će i jednog i drugog biti, iako konkretne okolnosti i ishod nisu bili previše predvidivi. I to ne zato što ni savezništva nisu bila poznata, već zato što je tok rata nepredvidiv.
Ono na osnovu čega se može predvidjeti hoće li nekog rata biti jesu upravo ti preduvjeti koji su jasni svakom pažljivom promatraču, uspješnom u pravljenju odstupnice od osobnih strahova i želja.
VIDEO: Nuclear Holocaust – Last Days
Svijet je tridesetak godina živio u strahu od nuklearnog rata. Iako su postojale krize, među kojima je najznačajnija Kubanska kriza, brojnost ljudi u oligarhijama obje supersile bio je dovoljno jako jamstvo da do rata neće doći. Luđak s jedne strane može izazvati rat, ali kad se skupe u većoj količini ljudi obično preferiraju udisati zrak koji nije radioaktivan.
Ono što tenzije svakako donose, jesu mogućnosti da se situacija otme kontroli. Iako je uloga Stanislava Petrovau sprečavanju Trećeg svetskog rata preuveličana (svaki iskusni časnik sovjetske protuzračne obrane mogao je zaključiti da SAD neće napasti SSSR ni sa jednom, ni sa pet raketa, već sa mnogo većim brojem njih), mogućnost namjernog ili slučajnog kolapsa računalnih sustava je bio moguć, a posljedice bi bile nepredvidive.
Drugim riječima, ako se izuzme vrlo mala vjerojatnost vrlo lošeg spleta okolnosti, vjerojatno je da se odmah nakon Staljinove smrti sa sigurnošću moglo tvrditi da nikakvog nuklearnog holokausta neće biti.
Kada se isto tako danas pogleda na globalne događaje, očigledno je da nam je otvoreni svjetski rat dalji nego što je ikad bio u posljednja dva stoljeća. Ekonomije velikih zemalja su danas toliko prožete međusobno, da bi napad na suprotnu stranu bio ujedno i napad na vlastite interese.
Kad je u pitanju cyber-rat, koji je na mnogo manje ozbiljnom nivou, na onom koji za posledicu nema ljudske žrtve, interesantna je tvrdnja Jamesa Lewisa iz Centra za strateške i internacionalne studije u članku u The New Yorkeru: “Sadašnji kineski službenici su mi rekli da neće napasti Wall Street zato što ga, zapravo, oni posjeduju.”
Teško je i da će se i druga strana odlučiti na neki nepromišljeni korak. Uostalom, ta druga strana je do sada već uspješno izbjegla nuklearni holokaust u mnogo napetijim odnosima. Zaključak je da vam za preživljavanje u budućnosti neće trebati Geigerov brojač, dobro ukopana zemunica niti ABK oprema.
Okružje
Malo drugačije stoje stvari s okružjem u kojem svatko od nas živi. Predvidivost vaše osobne sigurnosti drastično opada kako se percepcija sužava s globalnog.
Na svjetskih svetskih regija je još moguće davati kakva-takva predviđanja. Najsigurnije je živjeti u zemljama članicama OECD uz nekoliko dodataka. Zemlje oko njih bi danas trebale biti dovoljno sigurne (sa izuzetkom Meksika). Afganistan i Irak sigurno nisu najbolji izbori za sigurnu budućnost; i tako dalje.
Zemlje članice OECD
Problemi, naravno, mogu nastati i na lokalnoj razini. Ako izuzmemo slijed raspada bivših socijalističkih zemalja, koji je bio globalne prirode, uvijek je moguće da se za kormilom neke zemlje nađe luđak ili grupa luđaka, koji će tu zemlju upropastiti. Ipak, upravo zahvaljujući globalnoj ekonomskoj povezanosti, danas su mogućnosti za tako nešto sve manje. Ima ih, ali su za razliku od 20. stoljeća ograničene na zemlje trećeg svijeta i tek poneku zemlju u razvoju.
Kako biste izbjegli da vam za preživljavanje trebaju puška, neproboojni prsluk i poznavanje jestive šumske flore i faune, najbolje je da budete upućeni u događanja u svojoj zemlji i jasno uvidite sprema li se neki veliki problem. U tom slučaju, najbolje je da pobjegnete glavom bez obzira. Bolji je život u izbjegličkom kampu nego smrt na kućnom pragu.
Na onoj još sitnijoj razini potrebno je razmisliti u kojem mjestu živite i kakvo vam je okruženje. I fizička i ekonomska sigurnost velikim dijelom ovise upravo od neposrednog okruženja. I to se može drastično razlikovati na vrlo malim udaljenostima. Dok je, na primer, kriminal u San Franciscu nešto manji od prosjeka za velike gradove u SAD, 13 kilometara udaljen Oakland je jedan od gradova s najvećom stopom kriminala u SAD.
A ekonomske razlike između većih i manjih mjesta na maloj udaljenosti su toliko česte da za to i ne treba navoditi primjere.
Treba imati na umu i da sigurno mjesto danas može postati nesigurno, ali i obrnuto. I ovdje stvari stoje relativno jednostavno: držite otvorene oči i birajte gde ćete živjeti, koliko god je to u vašoj moći.
Prirodne promjene
Neizostavno apokaliptično pitanje je i kakvi će biti efekti klimatskih promjena koje su u tijeku.
Ovo pitanje je vrijedno pažnje i vjerojatno je da će značajno utjecati na našu budućnost. Što češće bude utjecala u maloj meri, to su manje šanse da će posljedice biti katastrofalne. Naprimjer, bolje bi bilo da svi stanovnici gradova idu javnim gradskim prevozom nego automobilima, bolje je da se naviknemo rasipati manje energije i resursa itd. — nego da odjednom nemamo ni gradski prijevoz ni energiju niti resurse.
U odnosu na tekuću globalnu posvećenost takozvanoj čistoj energiji i procesima koji ne emitiraju ugljik dioksid, vjerojatno je da će se čovječanstvo izboriti i sa ovim problemom.
Day After Tomorrow
Posljedica će svakako biti. Bilo bi bolje izbjegavati primorska mjesta ii predjele podložne ekstremnim vremenskim prilikama. Bolje je živjeti u središnjoj Europi nego na obali Atlantika. Ako i živite u predijelu koji je podložan ekstremnim vremenskim i geološkim prilikama, bolje je biti u predijelima koji su za te uvjete dobro pripremljeni nego u onima koji to nisu. Bolje je val hladnoće dočekati u Švedskoj nego u Turskoj; bolje je toplotni udar dočekati u Egiptu nego u Moskvi; bolje je potres dočekati u Japanu nego na Haitiju.
I, naravno, pametno je spremati se za ekstremne vremenske prilike. Klima uređaj ne treba kupovati kad svima treba, već kad nikome ne treba. Mogućnost grijanja na različite načine pametan je ulog u budućnost.
I hrane će biti. Pod uvjetom da ne postoje značajni otpori uzgajanju, distribuciji i korištenju “umjetne” hrane, tj. one dobijene industrijskim procesima, a ne “prirodno”.
Preneseno na okolinu, imat ćete više prilika biti siti i sigurni ako živite u okruženju koje je spremno prihvatiti promjene. Ali, nagon za opstankom je ipak dovoljno jak, da će i najokorjeliji prije ili kasnije shvatiti da se prirodno mlijeko ne može dobiti od krava koje ne postoje.
Švicarski nož i uže
Ne, neće vam trebati ni jedno ni drugo za preživljavanje, premda je korisno, zlu ne trebalo, negdje imati i jedno i drugo. Korisno je biti i fizički spreman, korisno je živjeti zdravo, korisno je imati prijatelje, korisno je imati novac u čarapi. Uostalom, ne treba vam futurologija da biste znali što je sve korisno.
Budućnost najverojatnije neće izgledati apokaliptično. Vjerojatno neće izgledati ni previše futuristički. Ako ste je takvom očekivali, bit ćete razočarani.
Za nju vam neće biti potrebno proći obuku za komandose, niti će vam biti potrebno učiti kako se maše krilima.
Jedino neophodno oruđe za budućnost je sposobnost prilagođavanja. Posao na kojem ste sad vjerojatno neće postojati za deset godina. Vjerojatno je da tip posla kojim se sada bavite neće postojati za dvadeset.
Ali ne samo to. Ovih godina na najvažnijim funkcijama u svijetu su ljudi rođeni 1950-ih, oni rođeni šezdesetih čine okosnicu, a na scenu dolaze oni rođeni sedamdesetih. Za trideset godina će na najvažnijim funkcijama biti rođeni osamdesetih, okosnicu će činiti oni rođeni devedesetih, a dolazit će oni rođeni dvijetisućitih
Tada će njihovi pogledi na svijet biti dominantni. Razmislite koliko se od vas razlikuje današnji teenager, a koliko školarac. Ako niste spremni na promjene, one će biti vrlo bolne po vas. Jer, svijet se mijenja, htjeli vi to ili ne.
Nema komentara:
Objavi komentar